petak, 20. siječnja 2012.

2.radionica (za školski uzrast)

2.radionica (za školski uzrast)
04. siječnja 2012.

Sudionici na radionici:

Arno Kozić (8) - Ludi mađioničar
Ivan Perić (7) - Pseći cirkus
Lovro Ledić (8) - Cirkus u gradu
Deni Antolić (8) - Šetnja do cirkusa
Ante Pašalić (11) - Sparky
Aneta Kulić (7) - Pas u cirkusu
Izabela Mikačić (11) - Zaljubljeni pas
Špiro Čizmić - Šrljko smotanko na moru
Vida Ivanković (11) - Bongo i prvi lov
Andro Ivanković (8) - Cirkus
Katarina Franceschi (7) - Pas je pronašao kost
Matija Ledić (11)




Branislav Dešković
Pas nad plijenom, 1910.
bronca
vis. 13 cm


Branislav Dešković (Pučišća 1883. — Zagreb, 1939.) je u povijesti umjetnosti poznat kao najizrazitiji animalist u hrvatskoj skulpturi. Nije ostavio mnogo djela, a sadržajno sva obuhvaćaju jedan žanr. Psi i konji su bili iskonski element njegova otoka i njegove mladosti, a kao strastveni lovac čitavog života ostaje blisko povezan sa životnjskim svijetom. Njegova biografija obiluje neobičnim događajima, anegdotama i pričama koje su ga pratile. Ljeto 1910. proveo je u Sarajevu, u kojem je organizirao i jedinu samostalnu izložbu održanu za njegova života. Odabrana skulptura je nastala upravo u tom periodu, a izložena je na pariškom salonu 1912. godine , gdje je Dešković redovito dobivao pozitivne kritike publike i struke. Tijekom života u Splitu, bolest je onemogućila Branislava Deškovića za stvaranje. Umire 1939. godine u vrapčanskoj bolnici. Djela mu se nalaze u Zagrebu, Splitu i Bolu na Braču, u Galeriji umjetnina koja nosi njegovo ime, te u mnogobrojnim privatnim zbirkama.




















Vilim Svečnjak
Komendijaši, 1935.
tempera / drvo
46 x 56,5 cm


Vilim Svečnjak (Zagreb, 1906. – Zagreb, 1993.) se školovao na zagrebačkoj Akademiji likovnih umjetnosti, a kontinuirano izlaže na samostalnim i skupnim izložbama od 1934. godine. Osnivač je riječkog ULUH-a i Galerije likovnih umjetnosti (1949.), čiji je bio prvi direktor. 1951. na Krležin poticaj seli u Zagreb gdje radi u Jugoslavenskom leksikografskom zavodu. 1990. godine je darovao preko 800 svojih radova Gradu Zagrebu. Izuzetno mjesto u hrvatskoj povijesti umjetnosti zauzima tuševima u boji s kraja 1930- tih godina, koji se smatraju vrhuncem našeg ekspresionizma. Njegove interpretacije krležinih Balada Petrice Kerempuha, pa doživljaji tadašnjeg života ulice, prikazi koji nose slutnju nadolazećeg rata, predstavljaju nezaobiilazan doprinos predratnoj angažiranoj umjetnosti.

Nema komentara:

Objavi komentar